Superdobitak.com

U Beogradu je u 87. godini života preminuo najbolji nogometaš Partizana svih vremena, Stjepan Bobek - Štef. Ovaj rodjeni Zagrepčanin svoju nogometnu karijeru je otpočeo kao trinaestogodišnjak u zagrebaškom HŠK Derbi, a dvije godine docnije nastavio u ŠK Zagreb, za koji je igrao četiri godine, a od 1942. do 1944. godine je povremeno, koliko su to ratne okolnosti dozvoljavale, igrao za HŠK Ličanin. Seniorsku karijeru je otpočeo u HŠK Gradjanski iz Zagreba, a onda 1945. godine zaigrao za novoformirani nogometni klub Partizan iz Beograda, čiji jedan od osnivača i u kojem je igrao sve do 1959. godine, i u tom vremenu izgradio veliko nogometno ime. U dresu Partizana je postigao ček 425 golova, a nastupao je i 10 godina za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije i u 63 reprezentativna nastupa postigao 38 golova. U trenerske vode se otisnuo odmah po okončanju igračke karijere, i to u varšavskoj Legiji, gdje se zadržao vrlo kratko da bi od 1960. do 1963. godine vodio Partizan i osvojio tri uzastopna naslova prvaka države. Ostaće upamćen po formiranju čuvenih "Partizanovih beba", koje su 1966. godine igrale u finalu Kupa europskih prvaka sa Realom iz Madrida i nesretno izgubile meč od tada slabijeg rivala. Sljedeće četiri godine je trenirao grčki Panathinaikos, osvojio dva državna šampionata i jedan nacionalni kup, a onda se vratio u Partizan i sjedio na klupi ovog kluba još dvije godine. Zatim je otišao ponovo u Grčku, ovaj put u suparničku momčad Olympiakosa, a 1972. godine je bio trener zagrebačkog Dinama. Nakon Dinama je napravio četiri godine pauze, a od 1976. do 1978. godine je vodio Esperance iz Tunisa, te na kraju trenerske karijer skopski Vardar i Zemun. Prije petnaest godina, na proslavi pedesetoljetnice postojanja beogradskog Partizana, Stjepan Bobek je proglašen za najboljeg nogometaša ovog kluba svih vremena, a mnogi smatraju da je bio najbolji i na prostorima bivše zajedničke države. Partizanu je ostao privržen i nakon prestanka aktivnog bavljenja sportom, i u ovom klubu je medju veteranima bio aktivan praktično do posljednjeg dana svog života.

Sa životne scene je otišao veliki majstor nogometa, igrač kojem su se nekada divili zbog vještih driblinga i čuvenog rolanja lopti, a još više zbog sjajnih zgoditaka i uvijek vedrog duha, zbog čega je bio cijenjen i u suparničkim momčadima tadašnje velike četvorke - Crvene Zvezde, Hajduka i Dinama. Ostaće upamćen i po tome što je na jednoj prvenstvenoj utakmici postigao rekordnih 9 golova.

Neka mu je vječna slava.